Viktorija Knežević

Zašto OcijeniMe?

Većina ljudi misli da je posao odvjetnika skoro pa glamurozan, da provodimo dane u prostranim sudnicama, izmjenjujemo pametne replike, paradiramo odjeveni po posljednjoj modi, vrhunski dotjerani. Međutim, naši su životi, što znaju svi koji su imali kontakta sa nama, znatno drugačiji. Niti su sudnice glamurozne, niti su replike pametne koliko bi željeli, a ni moda nam vrlo često nije jača strana, više naginjemo funkcionalnosti.

U svemu tome često je najteži dio posla upravo svakodnevno „obijanje“ različitih ureda u potrazi za potvrdama, dokumentima ili informacijama koje su potrebne našim klijentima.

Jednom sam došla u ured državne uprave kako obavila posao za klijenta. Službenik na ulazu naravno nije znao gdje se nalazi ured kojeg trebam, pa sam otvorila barem petero vrata dok sam se konačno našla pred pravima. Pokucala sam i odškrinula šesta vrata, službenica je razgovarala na telefon, na moje pitanje je li to taj i taj ured, mi je samo klimnula glavom i odmahnula rukom dajući  znak da sam na pravom mjestu, ali da pričekam ispred dok ne dovrši razgovor.

Izašla sam i sjela na klupicu ispred. Taj ured je nekim čudom imao mjesto na kojem bi stranke mogle sjesti, iako većina nema niti to minimalno pomagalo da nam olakšaju barem malo život. (Jer je li nije klupica Audi A6,  pa da se svake godine  mogu kupit stotine, nema se para!)

Prvih deset minuta nisam obraćala pažnju na telefonski razgovor koji je vodila unutra i koji sam ako se približim vratima mogla sasvim razgovijetno čuti. Međutim, nakon 15-tak minuta mi je već lagano počela „para izlaziti na uši“. Ovo je moje radno vrijem koje klijent skupo plaća i njezino radno vrijeme. Približila sam se vratima i imala što ćuti, gospođa je na dugo i na široko raspredala o kuharskim receptima, pretpostavljam s svojom kćeri jer je pri kraju razgovora rekla osobi sa druge strane žice da:  „Poljubi  zlato babino!“

Osjećaj nemoći koji je potom preplavio je bio isti onakav kakav ste i svi vi barem jednom osjetili  u potucajući se od nemila do nedraga,  po različitim državnim uredima radi potvrda, uvjerenja, žalbi, molbi, informacija. U tim uredima vrlo često rade ljudi koji umjesto do budu na usluzi skoro da imaju namjeru zagorčati vam život ili su u najmanju ruku potpuno neosjetljivi na vaše vrijeme, novac i živce koje gubite zbog posla kojeg oni obavljaju, loše, aljkavo i neodgovorno.

Palo mi je na pamet tada kako bi bilo divno kada bi postojao neki fejsbuk za službenike ili neka stranicu na koju bi ja sada mogla pristupiti, naći „profil“ te službenice po imenu i prezimenu i ostaviti komentar tipa: Evo ja sjedim pred vratima, a ona unutra žlabra sa svojom kćeri na telefon i dati joj ocjenu! Mislim da bi to barem malo promijenilo stvari. Ako ništa gospođi bi bilo nadam se barem  neugodno nakon tog komentara jer bi ga mogli vidjeti  njezini kolege i nadređeni. I drugi put bi barem malo pazila.

Ta ideja mi je pala na pamet ima skoro dvije godine i nije mi dala mira. Morala sam je realizirati. Realizacija naravno nije bila bez muka, bilo je brojnih peripetija, ali uspjeli smo.

Za sada imamo samo službenike zaposlene u gradskim upravama četiri grada; Dubrovnika, Zagreba, Varaždina i Rijeke. Cilj mi je i želja pribaviti SVE sistematizacije svih zaposlenih koji se financiraju javnim novcem, kako bi nama koji plaćamo tu uslugu najvećim poreznim opterećenjem  u Europi, omogućila da ocijene tu uslugu i da je komentiraju.

Ako gosti mogu ocjenjivati naše apartmane, restorane, vožnje uberom jer to plaćaju, red je da i mi obični građani ove zemlje imamo pravo bilo anonimno bilo imenom i prezimenom reći što mislimo o toj i takvog upravi.

Da ne bi bilo sve loše, moram spomenuti i drugu stranu. Drugu stranu te iste uprave čine ljudi koji neizmjerno čestito rade svoj posao, koji su vrijedni, predani i iznimno profesionalni, ali koji nažalost zbog pogrešnih mjerila i kriterija ne mogu napredovati do odgovarajućeg mjesta. U svojoj karijeri sam upoznala dosta takvih ljudi. Oni nažalost nisu većina, ali ih ima znatan broj.

Posvećujem ovu stranicu ponajviše njima, ako već ne mogu napredovati koliko su zaslužili, ako nemaju plaću koju su zaslužili, a rade uporno i predano za svih nas, sada ćemo barem moći svojim ocjenama i komentarima omogućiti kakvu takvu satisfakciju tim ljudima.

Stoga vas molim podržite stranicu, komentirajte, ocjenjujte  bilo pod svojim imenom i prezimenom, bilo anonimno, imate pravo na mišljenje o svemu pa tako i o radu onih koje plaćamo javnim novce, to pravo je ugrađeno u naš Ustav predstavlja osobnu slobodu zajamčenu našim Ustavom.

Završit ću jednom Mešinom koja kaže. „Boj se ovna, boj se go*na, a kad ću živjet?“

Da se ne bi bojali, nego da bi živjeli, glasajte, koristite ovaj sustav i pomozite da se stvari promijene na bolje!

Link na stranicu je https://ocijenime.hr/

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s