Viktorija Knežević

Liquid democracy

Što kada bi mogli opozvati glas koji smo dali nekom političaru koji nas je iznevjerio,  koji je koalirao sa nekim sa kime se kleo da neće,  tipa aktualni Vrdoljak ili sad već nešto manje aktualni MOST?

Kako bi izgledao svijet  kada bi mogli opozvati političare? Ili kada bi mogli podijeliti svoj glasi, pa recimo u pitanjima poreza glasati za jednu stranku, u pitanjima koja se tiču vanjske politike za drugu, u neki trećim nama bitnim pitanjima za neku četvrtu opciju ili pojedinca? Što kada bi umjesto jednog glasa imali recimo 100 glasačkih bodova koji bi mogli podijeliti na nama važna pitanja, te bi netko kome su recimo bitna imena ulica mogao spucati svih 100 glasački bodova na to pitanje, pa onda nas ostale pustiti na miru da odlučujemo o porezima, zdravstvu, obrazovanju i slično.

Moguće se sve navedeno i taj se sustav zove liquid democracy. U doslovnom prijevodu bila bi to tekuća demokracija.

Prije nego što prijeđemo na tekuću demokraciju, ajmo malo o ovim postojećim koje imamo. Kao što znate demokracija i njezini začeci se vežu uz staru Grčku i demos (narod)  koji je o važnim pitanjima donosio odluke neposredno glasujući. Zajednice su bile male, pitanja su bila jednostavnija i glasanje na nekoj agori (trgu)  je bilo praktičan, direktan način rješavanja problema. To je bila direktna/neposredna demokracija. Relikt toga oblika odlučivanja imamo u današnjim referendumima kada izravno odlučujemo o nekim pitanjima.

S vremenom su društva narasla, pitanja postajala složenija, a ljudi manje zainteresirani da se time bave na dnevnoj razini, pa smo počeli birati svoje predstavnike koji bi nakon što su izabrani odlučivali o pitanjima važnim za zajednicu. Takva demokracija zove se predstavnička, primjenjuje se danas u većini suvremenih zemalja i s vremenom je razvila ozbiljne anomalije koje guše brojna društva i sprječavaju razvoj. Političar su se s vremenom potpuno odmetnuli od naroda i mnogim zemljama se ponašaju poput suvremenih feudalaca, nemamo više aristokracije koja krvno nasljeđuje svoje beneficije, ali imamo one koji svoje feude nasljeđuju politički.

Može li se to promijeniti?

Liquid democracy je koncept koji su znanstvenici počeli razmatrati još 60-tih godina prošlog stoljeća, međutim zbog tehnoloških prepreka nije bilo moguće osigurati provedbu takvih rješenja.

Kakva je to tekuća demokracija?

U tekućoj demokraciji svatko ima pravo glasa i može slobodno odlučiti (kao i ovoj predstavničkoj) te svoj pravo prepustiti političkoj stranci i četiri godine „prst  u uho“ o ničemu ne razmišljati. Međutim, može isto tako odlučiti da će o nekim pitanjima o kojima se odlučuje u saboru zadržati svoje pravo i on sam glasovati. Ili će svoj glas povjeriti nekom stručnjaku kojem vjeruje, pa će taj glasati za njega. Stručnjak bi dalje mogao prenijeti glasove koje je dobio nekom pojedincu ili grupaciji. Glas kojeg dodijeli pojedinac bi morao biti zaštićen, ne bi se smjelo znati tko je od pojedinačnih birača kako glasao, ali svi ovih koji su dobili glasove od tog pojedinca (zastupnici, drugi pojedinci i stručnjaci)  moraju  se  moći kontrolirati kako su utrošili glasove koji su im dani. Znači ako ste vi dali glas Peru Periću koji je stručnjak za neko područje i vi mu vjerujete, a on odluči svoj glas i sve glasove koje je dobio kako stručnjak prepustiti nekoj političkoj stranci koja će u saboru biti za ili protiv, vi to morate moći vidjeti kako je vaš glas iskorišten, kako bi ga mogli u slučaju zloupotrebe u budućnosti uskratiti.  To značilo na primjeru Ivana Vrdoljaka ili MOST-a, da bi njihovi birači nakon izbora mogli povući glasove koje su dali, ako su ih oni iznevjerili. Tada se izbori ne bi svodili na to „tko je jamio jamio“, nego bi se stvarna moći kontrola prenijela u ruke onih koji to jedini i zaslužuju – porezni obveznici.

Ovaj sustav objedinjuje sve prednosti predstavničke demokracije i direktne demokracije i izbjegava sve njihove ključne nedostatke.

Liquid democracy je postala moguća i ozbiljno su se intenzivirale rasprave o njemu tek pojavom blockchaina tehnologije. To je ista ona tehnologija koja je odgovorna za kriptovalute  (Bitcoin, Etherum i sl) a koja omogućava da se prati trag glasa koji je dan uz istodobno jamstvo anonimnosti samog glasača te da se taj glas naravno u danom trenutku povuče, pa bi naša gospoda političari umjesto sigurnih plaća i nerada imali stalno nesigurne (plivajuće) mandate.

Sustav bi omogućavao i elektronskom glasovanje, pa više nema razlog da sjedate u auto i tražite parking,  gužvate sa onima koji su poslije mise došli obaviti građansku dužnost, dovoljno je da uz pomoć aplikacije sa svog mobitela obavite građansku dužnost. Ako putem aplikacije možete upravljati svojim računom u banci, onda možete sigurno i glasovati na taj način.

Kao što kaže Pia Mancini jedna od pobornica liquid democracy, sadašnji način glasovanja smo uspostavili otprilike u vrijeme kada je izumljen tiskarski stroj. Taj način izbora je bio pogodan za to vrijeme kada je poštanska pošiljka putovala tjednima. Internet je u tehnološkom smislu ono što je bio tiskarski stroj nekad, vrijeme je da „izmislimo“ demokraciju koja je pogodna za ovo vrijeme i ove prilike.

Liquid democracy nije utopija,  radi se o konceptu koji se ozbiljno razmatra u odgovornim društvima poput njemačkog. Čak je i Google imao vrlo opsežan eksperiment na tu temu još 2014-2015 o čemu više možete naći na linku https://www.youtube.com/watch?v=F4lkCECSBFw . Osim Pie Mancini koja je zaslužila svoje mjesto na TED konferenciji upravo govorom o toj temi postoji čitav niz blogova, stručnih i znanstvenih članaka, te startupova koji nude tehnološka rješenja za uvođenje ovog oblika demokracije poput  http://sovereign.software/

Ako vas interesira istražujte dalje. Ovo je velika i važna tema. Ako želimo promijeniti ishod igre čije smo svakodnevno žrtve zbog pohlepnih i neodgovornih političara, krajnje je vrijeme da im promijenimo pravila igre kako bi izgradili društvo 21. stoljeća.

e-Residency

Estonija se u posljednje vrijeme često gugla. Razlog je e-Residency. Što je to?

Estonija je prva država koja je uvela koncept digitalne/elektronske rezidentnosti.

Kako da vam kao pravnik dovoljno precizno objasnim stvari, a da vas ne ubijem u pojam sa stručnim rječnikom i detaljima?

Teško je naći riječ koja bi taj pojam doslovno prevela na način koji bi nam odmah bio razumljiv. Tako je to uvijek sa novim pojavama. Stoga krenimo opisno,  e-Rezidentnost je derivat, proizvod, nešto novo na tržištu što je smislila jedna mala i vrlo agilna država Estonija, što joj služi da privuče digitalne nomade, ljude koji rade diljem svijeta, koji ne pate za bodiljikavom žicom,  niti se njome opterećuju,  koji žele stvarati novu vrijednost, a da im država u tome što manje smeta. Ne mora pomagat, ali barem da ne smeta.

Kao se postaje e-rezident?  

Odete na stranicu estonske vlade koja izgleda kao super funkcionalna stranica neke privatne firme https://e-resident.gov.ee/    podnesete zahtjev  on-line, skenirate putovnicu ili drugi osobni dokument, uplodate fotografije i uplatiti naknadu 100 EUR. Ukoliko vam odobre zahtjev u roku od 30 dana biti ćete pozvani na preuzimanje kartice digitalne ID kartice. Ta kartica i njezino preuzimanje koje mora biti osobno (barem u nekom od veleposlanstava Estonije, ako ne u Estoniji)  je jedini fizički kontakt koji morate imati sa tom zemljom.  Nama najbliže veleposlanstvo je u Beču.

Što to donosi?

Postali ste e-Rezident, to je neka vrsta digitalne/elektronske pripadnosti, država vam je potvrdila identitet i možete dalje raditi bez da se fizički „susrećete“ sa tom državom. Možete osnovati firmu, ne morate kod bilježnika ovjeriti potpis, solemnizirati, pečatirati, platiti od 3 tisuće eura, dovoljno je uz vašu digitalnu ID karticu obaviti sve on-line. Za mjesečnu naknadu od 79 EUR imate osnovanu firmu, poslovni račun, računovodstvo itd. Čak vam je i za otvaranje račun u banci dovoljan klik iz naslonjača. Ništa potpis, pečat, čekanje u redu, otisci prsta, snimka zubala i sl. čak vas ni JMBG ne pitaju. I to nije sve, čitav niz usluga je dostupan on line. Estonija već 15 godina uspješno provodi kampanju „zero-bureaucracy“ koja je usmjerena na ukidanje svih birokratskih barijera i dostupnost svih javnih usluga on-line.

Koje su prednosti?

Porezni sustav je vrlo jednostavan,  umjesto kaosa poreznih stopa, njihov bi se sustav mogao nazvati sve po 20 posto. Naime 20 % plaćate PDV  (opća stopa, beneficirana za neke proizvode je 9 %) 20 % porez na dobit,  ali ne plaćate ako reinvestirate dobit, 20 % porez na dohodak. Država se umrežila sa bankarskim sustavom, pa ako ste baš voljni možete i sami voditi računovodstvo. Nije vam nužan certificirani knjigovođa. Ako želite ili trebate možete uzeti poreznog savjetnika, a ozbiljniji biznisi ih uzimaju, morate to imati, ali ako ste običan mali poduzetnik koji prodaje magnete za frižider ne morate dati 150 EUR-a mjesečno za knjigovođu. Možete platiti čak i da ime vas kao vlasnika i/ili direktora ne bude vidljivo u javnim registrima, da netko drugi figurira umjesto vas na toj poziciji.

Koji su nedostaci?

e-Rezidentnost ne znači ujedno i poreznu rezidentnost, ne znači prebivalište ili državljanstvo. Ako želite znati više o plaćanju poreza u slučaju da vam je firma registrirana u Estoniji svakako savjetujem ovaj link https://medium.com/e-residency-blog/how-do-e-residents-pay-taxes-73b8c96902b6 za početak.  Ukratko može se dogoditi da  vi živite u Hrvatskoj, vaš poslovni partner u Beču, osnovali ste firmu sa sjedištem u Estoniji, porez na svoj dohodak bi svatko plaćao po pravilima svoje države (Hrvatske, Austrije) ali firma bi mogla biti obveznik plaćanja poreza u Estoniji. U svako slučaju informirajte se. Stranice estonske vlade za e-Residency program nude popis tvrtki koje se bave pružanjem specijaliziranih usluga e-rezidentima, uključivo porezno savjetovanje. Možete pitati, pa napraviti simulaciju da li vam se isplati. Probajte, tko ne riskira ne profitira. Taj proces se zove porezna optimizacija i potpuno je legalan.

Zaključno, dobra vijest je da ako imate dinamičan posao koji ne ovisi o teritoriju Hrvatske, iz ugodnosti svoje fotelje možete voditi biznis koji je registriran u Estoniji. Manje brige sa inspekcijama, pečatima, potpisima. Mali i žilavi div Estonija sa svojih milijun i dvjesto tisuća stanovnika (cca Zagreb) namjerava na ovaj način privući do 2025 godine 25 milijuna e-rezidenata. Puta plus oni 20 % računajte koliko je to u blagajnu estonske vlade. Ovim je započela nova era. Država i njezine usluge su postale biznis kao i sve drugo.

Što će se dogoditi sa državama koje to nisu shvatile? Koje misle da je veliki aparat koji komplicira stvar i čini nas taocima svoje veličine ono što daje snagu?Što sa ustašama i partizanima koji još o pločama raspravljaju? Vjerojatno, isto što i sa dinosaurima.